 |
|
| Rođenje: | 1894 Bančići, Ljubinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina |
| Smrt: | 1987 Bančići, Ljubinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina |
| Otac: | Gaše Mihić |
| Majka: | Mara ? |
| Supružnik: | Darinka Janjić |
| Deca: | Ljubo Mihić |
O Jovanu Mihiću i njegovom životu pisao je njegov sin, Ljubo Mihić , u svojoj knjizi "Bančići - selo stogodišnjaka" iz 1980. godine:
Jovan Mihić ima 86 godina. Jovanov djed Miško živio je 102 godine. Ota c Gaše preko 90 godina. Jovan je imao brata Lazu i Mihajla i sestre Go spavu, Maru, Milicu, Mitru, Jovanku i Cviju. Jovan je kao dijete otišao u svijet da uči klesarski i zidarski zana t sa stricem Ristom, tad čuvenim majstorom. Od 1914. do 1918. godine p risilno je mobilisan u austrijsku vojsku. Poslije 1918. godine Jovan j e postao čuveni majstor kamenorezac. Klesao je spomenike po cijeloj He rcegovini. U tom vremenu orao bi i svoju obradivu zemlju u Bančićim a i Popovu polju. Kopanje i žetvu radile su sestre koje su živjele ko d kuće. Učestvovao je i u drugom svijetskom ratu od 1941. do 1945. god ine. Poslije rata od 1945. sve do danas pretežno se bavio poljoprivred om. Radio je i spomenike. Jovan kaže: ,,Kad osvane Đurđevdan (6. maja ) ja izlazim da ležim pred kućom. Prostrem jedan gunj i drugim se pokr ijem. Lijepo je spavati pod otvorenim nebom. U toku jeseni, proljeća , pa i zime spavao sam kod konja po brdu. Prostrem jedan gunj a drugi m se pokrijem, tako i po kiši spavam. To je zdravlje. U kuću ulazim d a spavam u oktobru. Zimi spavam na kamenim krevetima pored ognjišta. L jeti, u toku dana kad se umorim pronađem dobru hladovinu i onako legne m na ledinu. Dobro odspavam i onda se dižem odmoran. Kad god sam se oz nojio i kupao u znoju ili kad sam se na kiši nalio uvijek sam odjeću m okru sušio svojim tijelom na sebi. Nikada nisam bio bolestan, a niti s am bio kod ljekara”. Kad Jovana upitate kako je, on će vam odgovoriti : ,,Zdrav sam ko drenovina”. Interesantno je navesti i ovo. Jovan stal no nosi pletene crpe čarape, šarvale od raše, crveni šal oko pojasa, p leteni džemper, maju od vune, kaput od raše, kapu zavratu ili šubaru . Nikad se nije odvajao od svoje narodne nošnje. Ishrana. Jeo je domaću hranu. Ljeti nikad nije prošao dan a da nije po pio bar litar mlaćanice. Ljuta mlaćanica je najzdravije mlijeko za pić e da ugasi žeđ. Ujutro popije jaje od kokoši. Voli dosta da pojede koz jeg mesa, kupusa raštike, kiselog kupusa iz bačve, ječmane čorbe, krto le u tepsiji, krtole pečene pod sačem na ognjištu i sa sirom smočene , pure dobro začinjene maslom i posute sirom, bijelog luka istučena, s alate od ljutike i zelenog luka, prijesnaca sa maslom, sirom i lojem , ječmana i ražana hljeba, meda iz saća, drenjina i rakije drenje. Jov an je pio vodu kišnicu. Jovan smatra da je čist vazduh, toplo sunce, krečnjačko tlo, klima i i shrana s načinom života uzrok njegovog dobrog zdravlja tako da nikad n ije bio kod ljekara. On kaže „Da su svi ljudi zdravi kao ja, cijelom s vijetu bi bio dosta samo jedan ljekar“. Jovan priča da je i njemu aust rijska komisija na regrutaciji rekla: ,,Zdrav si čim si iz Bančića. Ta ko je i dan danas. Imam dobro zdravlje. To je najviše blago na svijetu . Vidim čitati najsitnija slova kao mladić od 16 godina, čujem kao mla dić od 19 godina. Kud ćeš bolje od ovog".
U matičnim knjigama u Ljubinju stoji da je Jovan rođen 7. I 1897.
ID: 88 Generated by GedTree on 20 Oct 2024
Ukoliko se na ovoj stranici nalaze Vaši lični podaci za koje želite da budu uklonjeni, molimo Vas da nas kontaktirate!
