O Mihićima u Hercegovini ima srazmerno dosta podataka. Osim Mihića koji slave Jovanjdan, u Hercegovini postoje i druge srpske familije Mihića, a takođe i katoličke porodice sa ovim prezimenom.

Mihićima koji slave Aranđelovdan matica je na Poplatu, gde postoji Mihića mahala i Ružića mahala. Mihići i Ružići u ovom selu slave Aranđelovdan. Po predanju zabeleženom početkom 20. veka oni su potomci brata i sestre Mihe i Ruže, dece jednog od izumrlih Mirkovića. Po Mihi su tako dobili prezime današnji Mihići, a po Ruži Ružići. Ružića mahala se po istom predanju nekada zvala Mirkovina i u njoj je nekada postojala jedna kuća Mirkovića, koji slave Đurđevdan. I Karića mahala ulazila je izgleda nekada u okvire Mirkovine. Današnji naziv dobila je po rodu Karića, doseljenicima iz Popova Polja, koji slave Đurđevdan. U Predolju kod Stoca i Avtovcu kod Gacka, Mihići su raselice sa Poplata. Za poznatu muslimansku porodicu Šarić, koja je držala Stolačku (Vidošku) kapetaniju do sredine XVIII veka, zabeleženo je da potiče od Mihića sa Poplata.

U Ortiješu kod Mostara postoji i treća srpska familija Mihića koja slavi Nikoljdan. Tamo su se doselili iz Dubrava oko 1899. godine.

U Hodbini u uglu Bišća, s leve strane Bunice, žive Laketići koje zovu Mihićima. Ne znaju odakle su se doselili. Slave Nikolјdan. Ne zna se jesu li u vezi sa Mihićima iz Ortješa. Neki ih smatraju ogrankom bratstva Knežića iz Gornjeg Hrasna. Prema jednom predanju koje je ispričao Marinko Mihić iz Lokava, jedan od Mihića iz Bančića je imao mnogo dece i teško je živeo. Njegov prijatelj Laketić nije mogao imati dece pa mu Mihić dade svoga sina Jovu da ga hrani. Tako Jovo Mihić odraste kao Laketić i nasledi njihovo ime i kućnu slavu. No ostade u narodu zapamćeno da je on u stvari bio Mihić pa su tako svi njegovi potomci nazivani Mihićima iako su se prezivali Laketić.

Mihići u Bihaću, Ljusini, Pištačlini, Stabandži, Kraljama i Otoci, selima u Pounju, slave Nikoljdan. Doselili su sa Hrgara u prvoj polovini 20. veka. Starinom su iz Hercegovine i neki misle da su iz Kuča od Drekalovića, dok drugi tvrde da su od velikog bratstva Rajkovića.

Mihići u Saničkoj župi (Ključ - Gornja Sanica, Međeđe Brdo (Međe Brdo)) slave Sv. Stefana Dečanskog. Po nekim predanjima starinom su iz Doljana u Lici. Druga predanja navode da su se zapravo lički Mihići odvojili od Mihića iz Sanice, a da su oni starinom iz Hercegovine, a još ranije sa Kosova. Familija Mijić iz ovog kraja koja takođe slavi Sv. Stefana Dečanskog je isto bratstvo, a odvojili su se od Mihića pred kraj otomanske vladavine. Po predanju promena prezimena u Mijić se dogodila zbog ubistva nekog Turčina.

U šematizmu pravoslavne mitropolije i arhidijeceze Dabro-bosanske za 1882. godinu, navodi se više familija Mihić: Mihići u Sarajevu koji slave Jovanjdan, Mihići u Žlijepcu kod Bratunca koji slave Đurđevdan i Mihići u Ugodnovićima kod Teslića koji takođe slave Đurđevdan.

U Nišu postoji familija Mihić koja pamti da je poreklom iz Stoca u Hercegovini.

Nekada je Mihića bilo i u Šabačkoj nahiji gde je do 1798. godine bio aktivan hajdučki harambaša Ilija Mihić.

Mihići na Kosovu, živeli su u selima Donji Svračak, Volujak i Stari Kačanik. U pitanju su porodice bratstva Mihića iz Gornjeg Hrasna koje su se doselile iz Bračića tokom kolonizacije 1928. godine ili kasnije. Još jedna familija Mihića je živela u selu Laškobare kod Uroševca, ali njihovo poreklo nije poznato.

U Sremu se Mihići pominju još u XVI veku. U turskim defterima iz 1578/9. u popisu stanovnika Zemunske nahije, među stanovnicima sremskog sela Stari Banovci pominje se i Jovan Mihić. Danas u Sremu postoje barem dve familije Mihića. Jedni slave Svetu Petku. Pamte da su došli pre više od 300 godina iz Hercegovine, iz područja Trebinja, što bi verovatno bilo za vreme velikih seoba Srba tokom Velikog bečkog rata. Ima ih u Inđiji i Šimanovcima. Druga familija Mihića u Sremu, takođe u Šimanovcima, slavi Lazarevu subotu.

U Somboru je Mihića bilo još 1715. godine. Popis stanovništva Sombora iz 1746. godine beleži Janka Mihića pravoslavne vere.

U Kukunjevcu kod Pakraca je bilo Mihića koji su slavili Đurđevdan prema podacima iz Šematizma pravoslavne srpske eparhije pakračke za 1898. godinu.

U drugim mestima Hrvatske pravoslavnih Mihića bilo je i možda i danas ima u selima Sredice Gornje kod Kapele, Haganj kod Nove Kapele (ranije Srpska Kapela), Slobodna Vlast i Svetoblažje kod Đakova,  Skenderovci kod Požege, Ravno Rašće kod Gline.

Mihići pravoslavci iz Like slave Đurđevdan. Sa njima su u srodstvu Trbojevići i Ljuštine. Ima ih u naseljima Gospić, Gračac, Doljani kod Lapca, Medak (naselja Kukljic, Bagunica), Vaganac kod Ličkog Petrovog Sela, Vrhovine kod Otočca.

Mihići katolici iz Like pripadaju rodovima pod zbirnim imenom Rukavine. U jednom rukopisu iz XVIII veka navedeno je predanje da se predak ličkih Rukavina zvao Grgur Vladimirović, da je bio vlastelin sa Neretve (opet Hercegovina) i da je po padu Bosne pod Turke 1463. godine sa porodicom prebegao u Dalmaciju. Radoš Vladimirović i brat mu Grgur (poznatiji kao Grga) izbegli su od Turaka i odselili se u Dalmaciju pod mletačku upravu. Podaci o Grguru i njegovim sinovima objavljeni su u više izvora i u svima je opisano njihovo rodoslovno stablo. Izvorni rukopis s naslovom "Stammbaum" nađen je u torbi kapetana Ilije Rukavine, koji je poginuo 31. jula 1796. u borbi kod Lonata u Italiji. Grga je imao sedam sinova, a od četvrtoga sina Marka potiču Rončevići u Jesenici, Mihići u Metku, Rukavine u Sv. Roku i Terezinu Polju u Mađarskoj.

Mihići u Babunu i Ilićima kod Mostara i u gradu Mostaru su stare katoličke porodice. Poreklom su od Miljkovića a daljom starinom od Zvirovića. U Iliće su se nastanili oko 1830. godine, a u Mostar su došli iz Ilića. Poznati su kao zidari i kamenoresci. Interesantno je uočiti da po svojoj profesiji ovi Mihići u Ilićima imaju mnogo šta sličnog sa onim Mihićima u Čavašu, Bančićima i Dabru, koji su takođe oduvek bili čuveni zidari i kamenoresci. Mihići iz Ilića kažu da su doselili od nekud iz Hercegovine, a samo je jedna kuća poreklom iz Doca od Šibenika. Postoje mišljenja nekih autora da oni vode poreklo od nekog od Mihića iz Gornjeg Hrasna koji je odselio u Iliće i prešao u katoličanstvo. Među njima se posebno pominje Marko Mihić (1894-1959), solunski dobrovoljac iz 1918. godine.

U selu Trnčina u opštini Ravno živi hrvatska familija Džamarija koja se nekada prezivala Mihić. Doselili su se iz zaseoka Strmica u selu Cicrina, takođe opština Ravno.

U Slavoniji, Mihići su najčešće Hrvati, najvećim delom iz okoline Đakova, dok Srbi žive uglavnom u regiji Gospića. Razmerno najviše Mihića u proteklih sto godina rođeno je u Gundincima kraj Đakova, gde se svaki deseti stanovnik prezivao Mihić. U celom požeškom kraju bilo je dosta Mihića koji se u dokumentima pominju od kraja XVII veka.

Mihići na Šolti se pominju već 1660. U Grohotama su ih zvali Batine ali ih tamo više nema. Ostalo ih je u Donjem i Gornjem selu gde su ih nekad zvali Vlašići, pa se od njih 1726. odvojio zaseban rod sa prezimenom Vlašić. Nadimak Vlašići ukazuje da su Mihići sa Šolte verovatno nekad bili vlasi, što je ime kojim su ostrvljani nazivali sve koji su živeli u Dalmatinskoj Zagori ili dalje u Bosni i Hercegovini.

Mihići u Dalmaciji su Hrvati. Harambaša Lovro Mihić koji je predvodio uskočke čete u napadu na Klis, u Kandijskom ratu Mletaka protiv Turaka, pominje se još 1650. godine.

U Hrvatskoj danas živi oko hiljadu Mihića u više od 400 domaćinstava (458. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog veka. Glavni migracijski pravci Mihića u Hrvatskoj u prošlom veku zabeleženi su iz Gundinaca u Slavonski Brod te iz Gundinaca i Bihaća (BiH) u Zagreb. Mihići su danas prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 97 opština i 128 naselja, pretežno u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Gundincima kraj Đakova (190), Zagrebu (180), Rijeci (80), Davoru kraj Nove Gradiške (60) i u Slavonskom Brodu (60).

Porodični grb kapetana Johana Mihića iz grbovnika Ivana fon Bojničića

Neki od Mihića su se u Austrijskoj imperiji popeli na društvenoj lestvici toliko da su posedovali porodični grb. U grbovniku Ivana Bojničića iz 1899. godine objavljen je grb koji je 29. jula 1808. godine Franc II, car Svetog rimskog carstva i kralj Ugarske, dodelio kapetanu Johanu Mihiću i njegovoj porodici: supruzi Josipi Berkić, sinovima Mihaelu, i Stefanu i kćerima Ani, Elizabeti i Margareti. Pomenuti grbovnik poseduje više od 2000 grbova pretežno hrvatskih plemićkih porodica sa prostora Hrvatske i Slavonije. Sva imena se u originalnom dokumentu navode u germanizovanom obliku i transkripciji, pa tako i plemića Mihića.

Izvod iz Bojničićevog grbovnika sa blazonom grba porodice Johana Mihića

Pojedini srpski autori navode srpsko hercegovačko poreklo ove porodice, dok hrvatski heraldičari s pravom smatraju Mihiće hrvatskim plemstvom. Iako se u Bojničićevom grbovniku ne navodi nacionalnost plemićkih porodica, već sudeći po imenu Josipe Berkić čini se da je u pitanju hrvatska porodica sa područja Slavonije (Berkići su Hrvati poreklom iz Slatine). Ono što otklanja svaku sumnju su podaci koje nalazimo u istorijskim dokumentima. U rimokatoličkim crkvenim knjigama u Hrvatskoj nalazimo bračni par Joannis Mihich i Josephæ Berkich (u jednom slučaju navedena kao Berkics) koji je u periodu od 1775. do 1796. imao jedanaestoro krštene dece, među kojima su bili i Michael, Stephanus, Anna, Elizabetha i Margareta. Iako se u ovom slučaju nemačka transkripcija slovenskih imena donekle razlikuje od one u Bojničićevom grbovniku, nema nikakve sumnje da je u pitanju upravo porodica kojoj je austrijski imperator dodelio grb. Desetoro od jedanaestoro dece Joanisa Mihića i Jozefe Berkić je kršteno u rimokatoličkoj crkvi u Starom Petrovom Selu u Slavoniji, dok je jedanaesto, Margarita Mihich, krštena 11. 07. 1796. u Lipovljanima, takođe u Slavoniji. U istim crkvenim knjigama ranije nalazimo dve osobe po imenu Joannes Mihich, krštene u rimokatoličkoj crkvi 1747. i 1754. godine u mestu Nova Kapela, koje se nalazi odmah pored Starog Petrovog Sela. Prema godini i mestu rođenja jedan od njih bi mogao biti upravo pominjani plemić Johan Mihić. Na osnovu ovih podataka sasvim je jasno da su plemići Mihići bili slavonski Hrvati.

Mihići se nalaze i drugde - po Bosni, Dalmaciji, Slavoniji, Vojvodini. Pravoslavni slave različite slave, a ima ih i katolika i muslimana. Mihići muslimani su živeli u okolini Srebrenice. U Bosni ih je bilo i u okolini Zvornika i u Golešu kod Travnika. U Hercegovini Mihića je još bilo po selima Tomišlja, Rastovac, Plačikus, Batkovići, Mišljen, Bjelojevići, Burmazi i Miljevac, kao i u Stocu, Trebinju i Ljubinju. U popisu Srba Budima iz 1720. godine pominje se izvesni Petar Mihić od Morače.

Sa ubrzavanjem globalnih migracija stanovništva Mihići ne samo da su se selili po prostorima bivše Jugoslavije, već ih danas možemo naći širom Evrope, pa i po drugim kontinentima.

<< Mihići koji slave Jovanjdan Vlaški preci Mihića >>

Imena Prezimena Kontakt Početak