U bratstvo
Mihića iz Gornjeg Hrasna spadaju svi oni Mihići
čiji su se preci raseljavali ili i danas žive u Hercegovini, na prostorima Čavaša, Bančića, Dabra
(Potkom), Dabrice (Bračići),
Dubrava (Lokve), Hrguda (Koritnik)
i koji slave kao krsnu slavu Sabor Svetog Jovana Krstitelja - Jovanjdan.
Danas Mihića u Gornjem Hrasnu
više nema, ali njegovi stanovnici su početkom XX veka još uvek pamtili da su
oko 1700. godine u selu živeli Mihići. Kako je kasnije zabeleženo,
sedamdesetih godina XX veka, a prema predanju koje ispriča Vojko Mihić iz Bančića star 93
godine, koje je čuo od oca Jove, koji je imao 103 godine kada je umro, kao i
prema priči Marka Mihića iz Čavaša, starog 93
godine, koje je čuo od oca Nikole, koji je imao 98 godina kada je umro, davni
predak Mihića zbog krvne osvete dođe iz Mirilovića
u Gornje Hrasno, verovatno negde oko 1400. godine.
Bio je to Bogić Rajković, koga su zvali Knez Mirilo. Njegov četvrti sin, koji
se naseli na Pobrđe, po ocu knezu dobi prezime Knežić.
Knežići su živeli u Pobrđu narednih 300 godina.
Jedan od njih, Miho Knežić,
inače brat Serdara Milinka Knežića, oko 1700.
godine pređe da živi s Pobrđa u Selišnice, isto u
Gornjem Hrasnu. Miho je
imao četiri sina. Za vreme Turske uprave jednog Mihina
sina od 10 godina odvedoše Turci haračlije u Carigrad. Mnogo godina kasnije Mihin sin se vrati u Hercegovinu kao paša. On se seti
roditelja i braće koje pronađe u Hrasnu i oslobodi
ih plaćanja harača. On napravi kulu u Selišnicama i
to mesto se prozva Pod Kulom. Tako je Miho Pod
Kulom u Gornjem Hrasnu imao 9 harača brda i 90 rala
zemlje u Popovu polju. Njegovi sinovi Ilija, Todor i Tomo, po ocu Mihi dobiše
prezime Mihići. Njihovo imanje se i danas zove Mihićevina.
Posle nekoliko godina u Mihinu
kuću na konak dođoše Turci haračlije da kupe po selu harač. Iako su Mihići bili oslobođeni
plaćanja harača, Turci pokušaše na silu da ih poharače. Mihin sin
Tomo bio je čobanin i čuvao stoku. Dolaskom kući od stoke, nađe haračlije
kako čine zulum pa ih pogubi i tako spreči davanje harača. Po turskim zakonima,
za ubistvo moraše se menjati kadiluk i platiti krvnina.Turske vlasti im zapleniše svo imanje osim jednog
dela koji osta na nekoj ženi. Mihići su i za vreme
Austrije od tog dela uzimali travninu i hak, a posle su to imanje prodali nekom Rogonjiću.
Mihin sin Paša ostade Pod Kulom i od njega postadoše Pašići
a ostali sinovi se odseliše iz Hrasna. Jedno
predanje kaže da su prvo izbegli na Komanje Brdo
kod Stoca odakle se dalje raseliše. Todor se
nastani u Čavašu, njegov brat Ilija na Bančićima, a Tomo koji pogubi haračlije ode dalje i
nastani se na zaravni Medene glave i obroncima planine Sniježnica.
I danas se tu jedno mesto zove Mihića podine.
Tomini potomci se odatle dalje raseliše u Potkom, Bračiće
(Dabrica) i Koritnik (Hrgud), a neki od Todorovih pređoše iz Čavaša na Bančiće i u Lokve (Dubrave).
Neka predanja za Mihiće u Potkomu
kažu da su potomci Tomića, što je verovatno izvedeno od imena Tome Mihića
čiji se sin Miško, predak Mihića iz Potkoma, tamo
doselio sa Medene Glave. Po istim predanjima od Mihića potiču i Škrbe u Dolu
kod Stoca, danas opština Berkovići,
koji su se navodno od Mihića odvojili dok su još bili na Komanjem
Brdu.
Mihića iz Gornjeg Hrasna je bilo i
u selima Mišljen i Bjelojevići ali ih danas više
nema. Na spisku izbeglica u dubrovačko primorje za vreme Nevesinjske puške
nalaze se i Mihići iz Mišljena. Danas ne znamo kom ogranku Mihića su
pripadali ali verovatno su u pitanju potomci Ilije ili Todora.
U predanju koje je u jednom privatnom radu
zabeležio Ljubo Mihić 1971. godine, navedeno je da se predak Mihića zvao Miho Denda, a ne Miho Knežić. Prezime Denda se takođe javlja u nekim predanjima
familija iz roda Mirilovića. Tako se mogu naći
suštinski ista predanja kod kojih se u jednoj verziji pojavljuju Kapori a u drugoj Dende. Zbog toga se i današnje Dende
smatraju delom velikog bratstva Rajkovića, iako nije sasvim jasno odakle se
izvodi njihovo poreklo. Čini se da su familije iz roda Mirilovića
ponekad nazivane Dendama, mada nema potvrde da su
direktni potomci nekog pretka današnjih Denda. Izgleda da je to bio slučaj i
sa Knežićima u Hrasnu. U
Hercegovini nije neuobičajena pojava da određene familije imaju nadimke. Tako
na primer, u Hodbini u uglu Bišća,
s leve strane Bunice, živi familija Laketić koje zovu Mihićima, iako nije poznato da su u
vezi sa bilo kojom familijom hercegovačkih Mihića. Sličnih primera da čitave
familije u Hercegovini imaju nadimke ima dosta: Bedevije-Bogdanovići,
Bjelice-Andrići, Brači-Zečići, Dragumilo-Arnautovići,
Đaković-Konjevod i drugi. Takvih nadimaka ima i danas
među Mihićima. Pojedini ogranci Mihića iz Bračića
imaju nadimke Erići, Gerići, Šišići, ali na primer
ogranak Šišića nema nikakve veze sa hercegovačkom familijom koja nosi isto
prezime.
I sam Ljubo Mihić je kasnije odbacio direktnu
vezu Mihića sa familijom Denda, pa se u knjizi „Ljubinje sa okolinom“ koju je
objavio 1975. godine ovo predanje više ne pominje. Ipak, njegova skripta iz
1971. godine se prilično proširila među Mihićima, pa se i danas neretko može
čuti kako Mihići potiču od Denda.

Mihići koji slave Jovanjdan
smatraju se pripadnicima velike grupe bratstava koja vode poreklo od šest
sinova Mirila, rodonačelnika Mirilovića. To su bila
bratstva po Donjem i Gornjem Hrasnu i njihove raselice: Đoge, Medani, Ćukovi,
Bukvići, Knežići, Mihići,
Žarkovići, Komadi, Rajkovići, Mičete i Krulji, svi
pravoslavne vere i slave Jovanjdan. U njihove
bratstvenike ubrajaju se i muslimanske familije Tucaković, Elezović, Pašić, Tojaga, Kukuruzović
i Đulsić.
O poreklu svakog od ovih bratstava moglo bi
se posebno pisati. Zajedničko im je da čuvaju tradiciju da su poreklom Mirilovići.
Idući dalje u prošlost, mogu
se pratiti prezimena koja su imali preci Mihića sve do XIV veka: Knežić, Mirilović, Rajković, Orlović i Kapor. Za svako od ovih prezimena vezana je posebna
priča i tradicija.

Mihića iz Gornjeg Hrasna
danas ima više van Hercegovine nego u njoj. Raseljavali su se iz Matice još
od prvog svetskog rata i danas ih ima u Derventi,
Zrenjaninu, Kikindi, Novom Sadu, Beogradu, Smederevu, Sarajevu, Zmajevu, Gajdobri, Varaždinu, Rijeci, ali i širom sveta – u
Velikoj Britaniji, USA, Kanadi, Australiji...
|